Utorak, Novembar 15, 2011

Imaginacija Duse

 

Sve reci koje izlaze is tebe, 

boje moj svet paletom divnih boja,

jarkih i mirisljavih;

Sve reci kojima me gadjas,

stvore neke nove oblike moga smisla i postojanja.

Slusam te kako govoris i prepustam se intonaciji;

ponekad je sasvim nebitno sta kazes, vec kako mi to saopstis.

Ceo zivot mi postane zavistan od neznosti u tvome glasu,

od brige ili totalne nezainteresovanosti...

Posmatram tvoju reakciju kada ti kazem da te volim,

i nisam dovoljno brza da uhvatim ti zadovoljni sjaj u oku,

ili bilo kakvu naznaku da ti godi moja ljubav.

Prihvatas je kao pruzenu ruku -po automatizmu.

Ispunjavas neka moja ocekivanja kao i mene...

... retko, zeljno, prebrzo za zapamtiti...

Postajes moja stvarna imaginacija.

A ja se ne snalazim dobro u jarkim mastarijama...

...gubim se...

Postajem samo deo tvoje zamisli,

igracka tvojim mislima,

opipljivost na distanci.

Tek ponekad, kad mraz pocne zloslutno da sapuce,

ti se priblizis, zagrlis me i ugrejes promrzlu dusu.

I onda shvatim;

nikada necu biti dovoljno jaka,

dovoljno zrela,

i dovoljno hrabra, da prestanem da te volim...

 

 

 

[Odgovori]

Ne plasih se pravih stvari: )

Comment by bezimena (11/15/2011 20:13)

[Odgovori]

Plasim se ovakvih osecanja, jer me bole prejako.

Comment by casper (11/15/2011 13:16)

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me